Velik broj građana RH redovito negoduje zbog nekih aspekata ponašanja religijskih zajednica, pogotovo one najveće.
Ljuti su zbog ogromnih novčanih sredstava koje dobivaju iz (i državnog i lokalnih) proračuna najrazličitijim putevima, ljuti su zbog političkih ispada predstavnika vjerskih institucija, zbog toga što se pripadnike klera nerijetko štiti od kaznenog progona, ljuti su zbog pritiska na djecu da pohađaju vjeronauk, kao i zbog dijela sadržaja vjeronauka. Ljuti su zbog religijske propagande u okviru drugih obaveznih predmeta i u dječjim vrtićima. Ljuti su zbog religijske ideologije u javnim bolnicama, uskraćivanja reproduktivnih prava, prigovora savjesti zbog kojeg oni ili njima bliski ne mogu dobiti traženu medicinsku uslugu.
Kad god u javnosti isplivaju ova pitanja, političari i kler se pozivaju na postotak pripadnika vjerskih zajednica i vjeroispovijest izraženu na popisu stanovništva.
Logički zaključak je jednostavan: AKO NE ŽELITE DA RELIGIJSKE INSTITUCIJE U VAŠE IME RADE NAVEDENE STVARI, JEDNOSTAVNO NEMOJTE SE IZRAŽAVATI KAO NJIHOVI PRIPADNICI.
Ovisno o tome kako se osjećate, pod pitanjem 19. Vjera, možete se izjasniti kao ateisti, agnostici, vjernici bez pripadnosti, a pod pitanjem 20. “Vjerska zajednica” jasno izraziti da ne pripadate nijednoj. Besmisleno je vlastitim izjašnjavanjem davati legitimitet vjerskim zajednicama, a onda se kasnije ljutiti zbog onog što njihovi predstavnici uz vašu podršku rade.
Pokret za sekularnu Hrvatsku,
Udruga “Protagora”.
