Sekularni kalendar i naljepnica “Razum kući ovoj” 2020

I ove vam godine donosimo Sekularni kalendar i naljepnicu "Razum kući ovoj"

Neka vam vrata, zidovi itd. budu ukrašeni osobama koje su zaista postojale i ovaj svijet učinile boljim mjestom!

Sekularni kalendar 2020

Razum kući ovoj 2020

Slavko Goldstein (Sarajevo, 22.08.1928. – 13.09.2017.), bio je hrvatski političar, pisac i povjesničar židovskoga podrijetla. Goldstein je rođen je 22. kolovoza 1928. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac Ivo preuzeo uglednu obiteljsku knjižaru. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske ustaše su uhitile njegovog oca, a 13-godišnji Slavko je pobjegao u selo Banski Kovačevac gdje ga je primila i prikrila jedna obitelj. Istog ljeta njegov je otac skončao život u koncentracijskom logoru Jadovno, a u ratu je Slavko Goldstein izgubio i veći dio šire obitelji koja je do rata živjela u Tuzli. Stradali su mahom kao žrtve koncentracijskih logora Jasenovac i Auschwitz. Svoga sina, Slavko Goldstein u uspomenu na oca nazvat će Ivo. Kao golobradi dječak već u proljeće 1942. godine završio je u partizanima, gdje je bio aktivan u terenskim i borbenim jedinicama. Iz rata je izašao sa nepunih 17 godina i s činom poručnika. Njegova majka Lea rat je provela u sanitetskoj službi, a brat Danko kao kurir pri Agitpropu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Tek nakon rata posvećuje se školi te maturira 1947. godine u Karlovcu, nakon čega se seli u Zagreb, a potom je nakon uspostave države Izrael otprilike dvije godine s bratom živio u jednom izraelskom kibucu. Po povratku u Jugoslaviju upisuje studij književnosti i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nakon čega počinje raditi kao novinar te je 1952. godine jedan od osnivačka redakcije legendarnog Vjesnika u srijedu. Bio je i urednik Vjesnika i Radio Zagreba, a jedno vrijeme i zaposlen u Jadran filmu. Za života je režirao pet dokumentarnih filmova. Intenzivno se bavio scenarističkim radom te su tako iza njega ostali napisani scenariji za filmove „Signali nad gradom“ i „Akcija stadion“. Utemeljio je naklade Liber i Novi liber u kojoj je uredio više od 150 knjiga, a kao nakladnik, sam je procjenjivao, radio je na još oko 400 naslova. Neki od njegovih najvažnijih projekata sigurno su Povijest hrvatske književnosti, Rječnik hrvatskog jezika, Rječnik stranih riječi Vladimira Anića, a mnogi će ga pamtiti i kao suautora Hrvatskog enciklopedijskog rječnika. Zajedno s bratom i nekolicinom suradnika iz "Cankarjeve založbe" gdje je u to vrijeme bio zaposlen zajedno s Vladom Gotovcem i Božom Kovačevićem, 1989. godine osniva HSLS, prvu hrvatsku političku stranku, te je imenovan i njenim predsjednikom. Tu je dužnost obnašao sve do veljače 1990. godine kada ga zamjenjuje Dražen Budiša. Predsjedavao je i Židovskom općinom Zagreb i Kulturnim društvom Miroslav Šalom Freiberger, a kasnije i židovskom vjerskom zajednicom "Beth Israel". Pokretač je časopisa za kulturu demokracije "Erazmus" u kojemu je bio i glavni urednik. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća otvoreno se protivio autoritarnoj politici prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, upozoravajući na porast govora mržnje i posljedice procesa privatizacije. Upravo u njegovom Erazmusu objavljen je 1993. godine zahtjev nekolicine intelektualaca za Tuđmanovom ostavkom. Među ostalim, Goldstein je obnašao i dužnost Savjeta "Spomen područja Jasenovac". Upravo je tema Drugog svjetskog rata dobar dio njegovog života bila u njegovom fokusu. Prije ravno deset godina objavio je knjigu "1941. - Godina koja se vraća" za koju je nagrađen Kiklopom za publicističko djelo godine, a četiri godine kasnije zajedno sa sinom Ivom Goldsteinom, poznatim povjesničarom, i knjigu "Jasenovac i Bleiburg nisu isto". "Zaslijepljeni nacionalizam najveća je štetočina vlastitoj državi i narodu", napisao je u svojoj knjizi Goldstein, a kasnije je objasnio kako je recidiv totalitarizma pozdrav "Za dom spremni". Inače 2015. godine Goldstein se usprotivio inicijativi da se pozdrav "Za dom spremni" uvede kao službeni pozdrav u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a tada je isticao da ne bi mogao živjeti u Hrvatskoj ukoliko bi se taj pozdrav uveo u vojsci, školama ili drugim državnim institucijama.

Kazimierz Łyszczyński (04.03.1634. – 30.03.1689.), poljski plemić, zemljoposjednik, filozof i vojnik, koji je optužen, osuđen i pogubljen zbog ateizma. Rođen je u mjestu Łyszczyce, u današnjem okrugu Brest u Bjelorusiji. Osam godina je studirao filozofiju kao jezuitski svećenik, da bi zatim napustio red i radio kao sudac na imovinskim predmetima toga reda. Također je bio zastupnik u Sejmu (parlamentu) tadašnjeg Poljsko-litavskog saveza. Nakon što je pročitao knjigu Theologia Naturalis, u kojoj Henry Aldsted pokušava dokazati postojanje boga, smatrao je da su izneseni argumenti toliko zbunjujući kontradiktorni, na marginama knjige je napisao "ergo non-est Deus" ("stoga bog ne postoji"). Navedeno je otkrio jedan od njegovih dužnika, Jan Kazimierz Brzoska, koji je u tome vidio veliku priliku da se oslobodi obveze vraćanja značajne svote koju mu je Łyszczyński posudio, optužio ga je za ateizam i proslijedio knjigu poznanskom biskupu Witwickom. Brzoska je također ukrao i sudu dostavio rukopis De non-existentia Dei, koji je predstavljao prvo poljsko filozofsko djelo u kojemu se stvarnost pokušava objasniti s ateističke perspektive, a na kojemu je Łyszczyński radio od 1674. godine. Witwicki se udružio sa kijevskim biskupom Załuskim u zastupanju optužbe. Kralj Jan III Sobieski je pokušao pomoći Łyszczyńskom naredbom da mu se sudi u Vilniusu, ali ga nije mogao zaštititi od bijesa svećenstva. Prekršena je njegova plemićka privilegija prema kojoj nije smjeo biti utamničen prije presude. Godine 1689. je i službeno optužen za nijekanje postojanja Boga i bogohuljenja protiv Djevice Marije i drugih svetaca. Osuđen je na smrt zbog ateizma. Presuda je izvršena na središnjeg trgu u Varšavi, nakon što mu je užarenim željezom iščupan jezik, ruke spaljene plamenom u koji su bačeni njegovi tekstovi, nakon čega je obezglavljen, a tijelo mu je spaljeno. Nažalost, u današnjoj Poljskoj, a i širom Europe, njegova je sudbina uglavnom zaboravljena.

Bivša šefica Klinike za pedijatriju u KBC-Zagreb i docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. med. Gorjana Gjurić rođena je 26.12.1946. godine u Zagrebu. Preminula je dana 18.03.2018. godine. Bila je aktivna u zalaganju za ljudska prava, posebno prava pacijenata i prava žena. Gotovo čitav radni vijek provela jeu Klinici za pedijatriju KBC-Zagreb (Rebro) i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radeći, u raznim periodima, kao odjelna liječnica, kao predstojnica Klinike za pedijatriju i kao voditeljica Zavoda za neonatologiju. Kao asistentica, kasnije docentica na Medicinskom fakultetu, obavljala je do- i postdiplomsku nastavu iz područja pedijatrije i vodila tečajeve za kontinuiranu edukaciju pedijatara. Vodilo je ili sudjelovala u nekoliko znanstvenih projekata iz područja pedijatrije, publicirala je preko 120 znanstvenih i stručnih radova. Stručno usavršavanje je stekla u renomiranim pedijatrijskim ustanovama u Heidelbergu, Meinzu i Los Angelesu. Godine 2016. sudjelovala je na prvoj Humanističkoj konferenciji u Hrvatskoj u panelu “U ime žena” raspravljajući o pravu na tjelesni integritet ženskog ljudskog bića, o njenim seksualnim i reproduktivnim pravima. Svojim javnim djelovanjem uporno se borila protiv brojnih neistina i predrasuda, mizogonijskih religioznih učenja i seksističke političke prakse koja ženama pokušava oduzeti pravo na autonomiju, dostojanstvo, privatnost, pravo na informirani izbor, nediskriminaciju, slobodno odlučivanje o rađanju djece, pravo na život, zdravlje i uživanje u napretku medicine. Bila je članica udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora.

Armin Navabi (rođen 25.12.1983. godine), iransko-kanadski bivši muslimana, ateistički i sekularni aktivist, pisac i autor. Godine 2011. je osnovao slobodno misliteljsku online zajednicu Atheist Republic, koja danas ima stotine ogranaka i "konzulata" širom svijeta, te omogućuje nevjernicima slobodnu komunikaciju u društvima u kojima su ireligioznost, apostaza i bogohuljenje često kriminalizirani i suzbijani. Njegova prva knjiga, objavljena 2014. godine je naslovljena "Why There Is No God" (Zašto nema boga), a od 2017. godine radi podcast Secular Jihadists for a Muslim Enlightenment.

 

Osnovana Zaklada Josip Sruk sekularist i utemeljenje Priznanja „Protagora“

U zagrebu je 9. 12. 2019. Održana konferencija za medije koju su organizirali udruga Protagora i Zaklada Josip Sruk sekularist

Cilj konferencije je bio obavijestiti javnost o osnivanju Zaklade Josip Sruk sekularist.

Zaklada Josip Sruk sekularist nazvana je po svome idejnom osnivaču te donatoru g. Josipu Sruku, pravniku i autoru knjige „Zašto nisam vjernik“ - koja je također prezentirana na konferenciji.

Suosnivači Zaklade Josip Sruk seskularist su udruge: Protagora, Centar za građansku hrabrost te LiberOs čije su predstavnice na konferenciji Vesna Mihoković Puhovski – predsjednica udruge Protagora te članica upravnog odbora Zaklade Josip Sruk sekularist, Marijan Bijelić članica Upravnog odbora Centra za građansku hrabrost, ćiji predstavnik u upravnom odboru Zaklade, Nada Topić Peratović nije mogla biti prisutna, i Mirna Zlatić, predsjednica LiberOsa. Nazočio je i Luka Baričić, član upravnih odbora udruga Protagora i Zaklade Josip Sruk sekularist te tajnik LiberOS-a.

Konferenciji su prisustvovali i g. Josip Sruk te upravitelj Zaklade Josip Sruk sekularist g. Zdravko Jamborvić.

Ciljevi zaklade (iz Statuta): „Zaklada je osnovana sa svrhom davanja priznanja fizičkim i pravnim osobama za cjeloživotni doprinos i iznimna postignuća u promoviranju sekularnosti, za rad od značaja za unapređenje sekularnosti u Republici Hrvatskoj, kroz trajno unapređenje znanosti, prosvjete i kulture, uklanjanja neznanja, netolerancije, predrasuda, zabluda i praznovjerja kao i dogmatske isključivosti, te podupiranja rada udruga i inicijativa usmjerenih na zaštitu prava ireligioznih osoba, radi očuvanja uspomene na lik i djelo prof. Josipa Sruka, hrvatskog prvnika, humaniste i sekularista.“

Na ovoj konferenciji je udruga Protagora objavila i utemeljenje Priznanja „Protagora“ kao znak očuvanja uspomene na dugogodišnjeg predsjednika prof. dr. sc. Milana Polića (1946-2015.) koji je ostavio neizbrisiv trag svojim teorijskim osmišljavanjem i praktičko-aktivističkim zalaganjem za vrijednosti sekularnog društva, te dosljednim suprotstavljanjem svim oblicima retradicionalizacije i reklerikalizacije društva i države, kao i svim – danas, nažalost, sve učestalijim – pojavama netrpeljivosti u odnosu na druge i drugačije i praksi njihova diskriminiranja, posebno diskriminiranja ireligioznih osoba. Priznanje „Protagora“ ove godine se dodjeljuje prvi put i to uz Međunarodni dan ljudskih prava, a ubuduće će se dodjeljivati na Dan sekularizma 20. 9. Priznanje „Protagora“ dodjeljuje Upravni odbor udruge temeljem pisanih prijedloga.

Prvi dobitnik priznanja „Protagora“ je jedan od utemeljitelja udruge Protagora psiholog Dževdet Hadžiselimović iz Pule. Obrazloženje: „Dževdet Hadžiselimović ustrajno je podržavao od samog početka, a u tome je I nadalje aktivan, sva nastojanja naše udruge usmjerena na afirmaciju slobode i ravnopravnost svih ljudi, neovisno o njihovoj pripadnosti ili nepripadnosti bilo kojoj religiji ili drugačijem svjetonazoru. Bio je i stalna podrška prvom predsjedniku Protagore prof. dr. sc. Milanu Poliću. Njegovo principijelno i odvažno zalaganje za vrijednosti sekularnog društva, u prvom redu u lokalnoj sredini, ali i na nacionalnom planu, može poslužiti kao uzor svim građankama i građanima Hrvatske koji se ne žele pomiriti s urušavanjem laičkog karaktera države i sekularne prirode našeg društva, niti žele prihvatiti normalizaciju diskriminacije ireligioznih osoba, posebno djece i mladih. Također treba naglasiti kako je dobitnik našeg priznanja ustrajno djelovao na podizanju svijesti o nužnosti zaštite prirode, te imao značajnu ulogu u organiziranju ekoloških akcija na lokalnoj i regionalnoj razini."Autor je knjiga "Promišljanje psihologije" i "Klima se mijenja, a mi",

Nadamo se da će Dževdet i dalje, koliko mu zdravlje dopusti, davati zapažen doprinos oživotvorenju vizija i vrijednosti za koju se zajednički zalažemo.”

Dodatno: Na konferenciju su promovirani i ovogodišnji Sekularni kalendari, naljepnice “Razum kući ovoj” te majice koje nose prouku o odvajanju Crkve i države a kreira ih neformalna udruga “Pokret za sekularnu Hrvatsku”.