Ne, Isus nije postojao

Dobro, priča se često i o Atlantidi, piramidama u Bosni i ostalim pseudo-kvazi-znanstveno-fantastičnim glupostima pa neka. Ali onda, znatiželje radi, uzmem udžbenike iz povijesti koje naša djeca koriste u školama, kad eto i tamo, Isus Krist! E pa, ne može to tako. Zaboli me odmah profesionalni ponos. Zar su moji kolege povjesničari toliko nesposobni ili još gore povodljivi, subjektivni? Reklo bi se, onako u narodu, muko moja priđi na drugoga.

Ma dobro, kad ga tu već svrstaju u povijest, valjda o njegovom postojanju ima i dokaza… e pa nema. Niti jedan. Ali idemo ispočetka.

Pročitah negdje kako se svi pisani dokazi do 200 godina od navodnog događaja smatraju vjerodostojnima, što je i istina, ali ne i za antički svijet. Vrijeme je to u kojem je tek mali dio čovječanstva bio pismen tako da se sve prenosilo oralno, prepričavanjem. Neke priče, poredbe i tračevi su u roku od nekoliko godina lako mogle prijeći iz navedenog u nešto ozbiljnije kao npr, evanđelja. Evanđelja, kao primarni izvor informacija nemaju povijesnu težinu i NISU povijesni izvor (kao što to nije čitava Biblija). Ipak prvi koji o njemu govori jest (sv.) Pavao, nekih 40-70 godina nakon navodne Isusove smrti, što je i previše vremena da se izgubi na vjerodostojnosti njegovih svjedočenja.

Prije nego što razni fanatici, alla Šola i slični, počnu pričati o raznim povjesničarima ‘suvremenima’ navodnom Isusu, dotaknuti ću se i njih.

Ti, tzv. van-biblijski povijesni izvori su, kao i biblijski, tek krajnje indirektni. Od važnijih tu su Tacit (56-117 cca) koji spominje kršćane, a ne direktno Isusa. Svetonije (70-130 cca) piše samo da je negdje u prvom stoljeću živio neki Isus (Hrestos-Krist). Josip Flavije (38-100 cca), Židov, piše o nekom Isusu, bratu Jakovljevu koji bi mogao biti Mesija. Pismo Mare bar Serapiona (Mara sin Serapionov) datirano između 73 godine i III. stoljeća, govori o ‘mudrom kralju’ kojeg su ubili Židovi. Lucijan iz Samostate (125-180 cca), ruga se kršćanima, te spominje kako žive po Isusovim učenjima. Naravno, ovakvih je ‘dokaza’ jako malo (tek još par zanemarivih) i ako se pogleda kad su napisani lako je shvatiti da su itekako posteriorni navodnom Isusovom vremenu. Kako su onda o njemu pisali, za njega znali? Isto kao i Muhamed koji ga u Kuranu svrstava među proroke. Čuo sam, rekli su mi tamo neki kojima je rekao netko tko je načuo od nekog… Dobro, neću dalje, znamo svi kako započinju tračevi. Svi gore navedeni su samo podaci, ne i dokazi ili činjenice. Nemaju vjerodostojnost, i svaki povijesničar bi ih trebao zanemariti (naravno, to podrazumijeva objektivnost, što često nije slučaj).

Isto vrijedi i za evanđelja. Baš ta evanđelja su dokaz o Isusovu nepostojanju, tj. o činjenici da se radi o izmišljenoj osobi. Zašto? Pa što je to Isus napravio, a da tko drugi prije njega nije? Rodio od majke djevice? Već viđeno. Dovoljno je zaviriti u egipatsku, sumersku, grčku i druge antičke religije, kao na primjer Horus i Isis. Poredbe koje ‘Isus’ koristi nisu ništa drugo nego loše kopije prethodnih mitova, Gilgameša, Telepinua i tako unedogled. Cvjetnica, koju kršćani slave u čast ‘Isusovom’ ulasku u Jeruzalem prilikom čega su mu pod noge stavljali listove palmi i maslina jest još jedna kopija egipatske (kratkotrajne) tradicije iz doba Akhenatona (XV st.p.n.e.), u kojoj štovatelji Atena, prvog ‘monoteističkog’ boga bacaju palmine i maslinove grane Akhenatonu, sinu Atenovu, pod noge prilikom ulaska u sveti grad. ‘Isus’ umire s 33 godine. I opet nije prvi. Mnoge, važnije povijesne osobe prije njega umrle su s (otrpilike, jer kao i kod Isusa moramo, vjerodostojnosti radi, biti aproksimativni) istim godinama; Sargon Akadski, Aleksandar Veliki, itd. Važne povijesne ličnosti, poznate i opjevana stotinama i tisućama godinama prije i poslije navodnog isusovog vremena. Isus je i uskrsnuo. Pa? Što je tu novo? Baal, Dumuzi, Oziris, kao bogovi. Ahil, Menalej i još nekoliko junaka uskrsnu nakon smrti ne bi li se pridružili svojim božanskim roditeljima. Ovakvih činjenica ima još i još, ali ne pišem ovdje znanstveni rad, a već navedene su i više nego dovoljne.

Sad će netko reći: pa vidiš da nečega ima, nije baš da je Isus izmišljen, možda je ipak postojao. Možda?! E to možda ostavljam vjernicima. Riječi ‘možda’ nema mjesta u povijesti. Ako tko želi vjerovati, neka mu. Povijest ostavite na miru, tu mitovima, legendama i bajkama nema mjesta. Vjerodostojnih dokaza o postojanju Isusa NEMA i dok je tako on mora ostati ono što realno jest: MIT, LEGENDA, BAJKA, PRIČA ZA MALU DJECU!

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Udruge.

Atlantida i Torinsko platno


Ma o čemu ja to? Što to oni imaju zajedničko? Da bi to objasnili, razmotrimo obje jedinice ovog naslova.

Atlantida, davno izgubljeni kontinent, potonuo usred ogromne kataklizme nestavši zauvijek. Civlizacija Atlantide ostavila je za sobom tek malo dokaza o svom postojanju, iako se radilo o mega-super-naprednoj civilizaciji nestaloj prije 10 do 12 tisuća godina. Stručnjaci koji se bave proučavanjem iste zovu se ‘atlantolozi’.

Torinsko platno, gotovo savršeno sačuvani posmrtni pokrov Isusa Krista, danas se čuva u Katedrali Sv. Ivana Krstitelja u Torinu. Jedna je od najsvetijih kršćanskih relikvija. Osobe koje se bave analizom platna i njegovim proučavanjem nazivaju se ‘sindolozi’ (lat. sindone – platno).

Ma nemoj…. Da, to bi bila istina da nije, onako jednostavno rečeno, gomila gluposti. Atlantida nije ništa više od obične metafore naprednog društva uništenog zbog vlastite korumpiranosti. Torinsko platno je obična krivotvorina. Ipak, razmotrimo ih malo bolje.

Dokaza o postojanju Atlantide nema, osim onih koje ‘atlantolozi’ smatraju takvima. Nekakve potopljene antičke ceste koje nisu ništa drugo do odbačenih balastnih i građevinskih materijala koji su smetali nekom brodu u putovanju. Linije na obalama Afrike koje su se pokazale ništa više nego kanali za vodu portugalskih kolonija. Torinsko platno je više puta do sad analizirano i većina rezultata vjerodostojno pokazuje da se radi o kasnosrednjovjekovnoj rukotvorini. I onih par rezultata koji favoriziraju ideju o Isusovu pokrovu samo su plod manipulacije religioznih znanstvenika (nazvao sam ih znanstvenicima samo pristojnosti radi, znanstvenik ne smije biti religiozan). Svi pričaju o anatomski točnim prikazima raspeća, krune od trnja, tokova krvi, itd. No nitko do sada nije pogledao fiziologiju osobe. Stavimo na stranu da Rimljani nisu nikad razapinjali već vješali na stup (zamislite samo kršćane danas sa zlatnim lančićem i stupom na njemu). Stavit ćemo na stranu i to da Isus nije nikad postojao. Ako je Isus ikad rođen u Palestini, Izraelu, na Bliskom Istoku, bio je semitskog, hebrejskog, aramejskog, kaananskog porijekla, dakle fiziološki sličan današnjim Palestincima, Kurdima i ostalim semitskim populacijama na Bliskom i Srednjem Istoku. Dakle, svatko pametan tko pogleda lik na platnu vidjet će da takve bliskoistočne fiziologije NEMA. Radi se o onoj ‘zapadnjačkoj’, europskoj. Ukratko, osoba na platnu nema ama baš nikakve veze sa eventualnim Isusom Kristom, rođenim u Betlehemu, Nazarećaninu, itd.

Dobro sad, što je to zajedničko Isusu i Atlantidi, o čemu ja to? Vrlo jednostavno. Kad bismo isušili sva mora i podigli svaki kamenčić ove planete i pokazali ‘atlantolozima’ da Atlantide nema, opet bi se našao neki fanatik koji bi nas pokušao uvjeriti kako su oni ipak bili napredna civilizacija koja je otišla u svemir ne ostavivši nikakav trag. Za Torinsko platno vrijedi isto. Nijedna znanstveno vjerodostojna analiza neće uvjeriti nekog fanatika. Odgovori će uvijek biti isti: kako nije analiziran dobar predio platna, kako je tkanina kontaminirana, kako nije bitna fiziologija jer je Isus bio bog i tako dalje, do one najslavnije ‘Treba vjerovati’. Iako se radi o znanstvenoj fantastici s jedne strane te religiji s druge i koliko god se mi blesavi i glupi znanstvenici, humanisti, trudili argumentirano predstaviti činjenice, uvijek će se naći neki religijom vođeni redikul. Preostaje nam samo slegnuti ramenima te promrmljati onu staru latinsku izreku: quod gratis asseritur, gratis negatur (bez razloga vjerovano, bez razloga negirano).

Važno je za kraj dodati kako su ona zanimanja ‘atlantolog’ i ‘sindolog’ jednaka danas popularnoj televizijskoj pojavi gdje se nekim hodajućim javnim nakupinama gluposti navode zanimanja poput ‘starleta’.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Udruge.