Neke davne 2006., potkraj kolovoza, jednog sam predvečerja stao iza naplatnih kućica autoceste Karlovac – Zagreb. Takva praksa dotad mi je prolazila bez teškoća, pa zašto ne bi i ovaj put? Zato što se kraj mene stvorio policajac na motociklu, odvrnuo vizir i uljudno objasnio da mi “takvu pizdariju ne može dozvoliti”.
“Ja sam svakodnevno na autocesti, mladiću, i dobro znam što se tamo sve događa. Pokupi ruksak i stani kraj stare ceste za Zagreb. Vidim li te tamo, pravit ću se da te nisam vidio.”
Poslušao sam fleksibilnog državnog službenika, premjestio se do stare ceste i napravio “fatal error” ušavši u automobil s nabrijanom mašinom, plavim neonom s podnožja i dvojicom kokainiziranih ili amfetaminiziranih psihopata. Tridesetak kilometara dalje jedan od njih je osjetio stanovite potrebe pa je vozač otključao vrata (bio sam otet, realno…), a ja sam se otkotrljao na tratinu povukavši lijevom šačicom, kakvu već imam, i velik ruksak i vreću za spavanje.
Tako mi je uljudni motorizirani policajac spasio i ugrozio život.
Izlišno je ovdje citirati Zakon o sigurnosti prometa na cestama; onaj tko ne zna što je autocesta i čemu ona služi vjerojatno se u suvremenoj pedagoškoj i medicinskoj terminologiji tretira kao osoba s posebnim potrebama. Svi ostali, većina, možemo se samo praviti da ne znamo.
Ili možda bahatiti. Jer smo većina, pa još i katolička, što je dobitna kombinacija.
Danas vijest u novinama i portalima glasi ovako, citiram: “Tradicionalno velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj krenulo je jutros u pet sati, a planirani dolazak u Mariju Bistricu je do mise u 18 sati. Iz Hrvatskog auto-kluba upozorili su na prolazak hodočasnika autocestom A3 u smjeru Lipovca, te dijelom autoceste A4 od čvora Zagreb istok do čvora Popovec u smjeru Goričana. Promet se vodi jednom prometnom trakom uz ograničenje brzine od 40 km/h, te iz HAK-a mole korisnike za strpljenje i oprez, dodavši da su na jednom dijelu morali zaustaviti promet, pa su se kratko stvorile gužve na cesti. ‘Sigurno nas je ovdje preko dvije tisuće, od djece koja idu s roditeljima, do onih koji su već u starijim godinama. Ovo mi je prvi put da idem, ali su mi govorili da je, iako je put naporan, predivan osjećaj stići do Marije Bistrice i znati da smo uspjeli. Tijekom cijelog puta molimo i to nam daje dodatnu snagu’, ispričala je jedna od hodočasnica.
Najnormalnije, shvaćate, ravnim glasom – kao da je riječ o snijegu, magli ili gužvama u saobraćaju zbog špice turističke sezone – u Hrvatskom auto-klubu i Ministarstvu unutarnjih poslova mole vozače za strpljenje i oprez zbog pješaka na auto-cesti, među kojima ima i djece i staraca!”
(Portal N1, 5. rujna 2023., citat Borisa Dežulovića)
I sad ste, zajedno sa mnom, pomislili da je ovakva ludost postala moguća tek sad jer se kakav-takav zdrav razum prilično dugo opirao prije nego što je dopustio da sve ode dovraga, ali evo vijesti stare čak šest godina, od 1. rujna 2017., s portala Kronike Velike Gorice:
“Prije izlaska sunca, sutra u 5 sati, vjernici iz velikogoričkih župa krenut će na svoje 26. zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu. Zahvala je to Majci Božjoj što je Veliku Goricu sačuvala od ratnih stradavanja u Domovinskom ratu.
Put od Velike Gorice do svetišta u Mariji Bistrici dug je 40-ak kilometara pa će hodočasnici cijelim putem imati policijsku pratnju.
Hodočasnici će se kretati sljedećom trasom: Velika Gorica – Rakarje – Kobilić – Šćitarjevo – autocesta A3 (izlazak na 37. km + 700 m) – autocesta A4 – čvor Popovec – Soblinec – stanka kod benzinske postaje Galić – Prepuštovec – Kašina – Laz – Marija Bistrica. Organizirana kolona hodočasnika autocestom A3 i A4 kretat će se desnom stranom kolnika odnosno zaustavnim trakom u redovnom režimu prometa. Dolazak hodočasnika na autocestu očekuje se oko 8 sati.– Molimo vozače koji će 2. rujna 2017. od 8 sati prometovati navedenom dionicom trase kretanja hodočasnika na povećan oprez u prometu i pridržavanje prometnih pravila te dosljedno postupanje po uputama policijskih službenika i redarske službe – zamolili su u PUZ-u.”
I tako su u Policijskoj upravi zagrebačkoj pozvali građanstvo i “vozaštvo” na pridržavanje prometnih pravila, koja upravo oni, PUZ, već godinama krše dopuštajući takav težak prekršaj kao što je pješačenje autocestom. Te pritom još i organizirano prate hodočasnike, štite ih, istodobno “nježno zlostavljajući” vozače, koje trpaju u jedan tor i ograničavaju im brzinu na 40 km/h.
Cijela ta stvar bila bi smiješna da se ne događa u KRH – Klerikalnoj Republici Hrvatskoj.
Ili je možda baš zato smiješna.
Otvorili smo Pandorinu kutiju. Nastavak slijedi.
