[Izjava za javnost]
Hrvatsku je javnost nedavno zaprepastio strašan događaj u Dugom Selu kada je skupina maloljetnika verbalno i fizički napala petnaestgodišnjaka i nanijela mu teške fizičke ozljede. Prije samog premlaćivanja nasilnici su mu postavili nekoliko pitanja, a prvo od njih bilo je pitanje je li kršten. U reakcijama na taj incident mnogi su upozorili kako – pored samih nasilnika – odgovornost za počinjeno nasilje, što je očigledno oblik neprihvatljivog i nedopustivog ponašanja, snose škola i obitelj koji su učinili vidne propuste u svom odgojnom djelovanju.
Nitko, međutim, nije obratio pozornost na spomenuto prvo pitanje, a time niti na odgovornost još jednog odgojnog čimbenika: Crkvu. Dječaci, koji su u javnoj školi, slijedom političke volje iz ranih devedesetih koja je uspostavila „Vatikanske ugovore“ a time i vjeronauk u javnim/državnim školama – uz sav drugi odgojni utjecaj koji je Katoličkoj Crkvi u državi omogućen, najvjerojatnije pohađali (a možda još uvijek i pohađaju) vjeronauk. Međutim, nisu naučili kako je nasilje neprihvatljivo, te da se bližnje ne može diskriminirati (a još manje tući, ranjavati ili čak i ubijati) ako ne pripadaju istoj nacionalnoj ili vjerskoj skupini. Ako je tako, očigledno je odgojna uloga Crkve posve zakazala.
Očekujemo od nadležnih crkvenih struktura da privilegij koji im je Vatikanskim ugovorima poklonjen ponekad koriste i za javno dobro, primjerice tako što će polaznike vjeronauka poučavati da je korištenje nasilja ne samo neprihvatljivo, nego i grješno, te da mržnja vodi i mrzitelje i cjelokupno društvo u moralnu (i svaku drugu) propast. Tek ustrajnim djelovanjem u smjeru što ga promiče i crkveno učenje moći će se izbjeći nemili događaji poput ovoga dugoselskog i onemogućiti da se navodno (ili zbiljski) nekrštenu djecu i sve ostale osobe u ime vjere izvrgava poniženju i batinama.
UO Protagore
