I ove vam godine donosimo Sekularni kalendar i naljepnicu "Razum kući ovoj"
Neka vam vrata, zidovi itd. budu ukrašeni osobama koje su zaista postojale i ovaj svijet učinile boljim mjestom!
Sekularni kalendar 2020
Razum kući ovoj 2020
Slavko Goldstein (Sarajevo, 22.08.1928. – 13.09.2017.), bio je hrvatski političar, pisac i povjesničar židovskoga podrijetla. Goldstein je rođen je 22. kolovoza 1928. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac Ivo preuzeo uglednu obiteljsku knjižaru. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske ustaše su uhitile njegovog oca, a 13-godišnji Slavko je pobjegao u selo Banski Kovačevac gdje ga je primila i prikrila jedna obitelj. Istog ljeta njegov je otac skončao život u koncentracijskom logoru Jadovno, a u ratu je Slavko Goldstein izgubio i veći dio šire obitelji koja je do rata živjela u Tuzli. Stradali su mahom kao žrtve koncentracijskih logora Jasenovac i Auschwitz. Svoga sina, Slavko Goldstein u uspomenu na oca nazvat će Ivo. Kao golobradi dječak već u proljeće 1942. godine završio je u partizanima, gdje je bio aktivan u terenskim i borbenim jedinicama. Iz rata je izašao sa nepunih 17 godina i s činom poručnika. Njegova majka Lea rat je provela u sanitetskoj službi, a brat Danko kao kurir pri Agitpropu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Tek nakon rata posvećuje se školi te maturira 1947. godine u Karlovcu, nakon čega se seli u Zagreb, a potom je nakon uspostave države Izrael otprilike dvije godine s bratom živio u jednom izraelskom kibucu. Po povratku u Jugoslaviju upisuje studij književnosti i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nakon čega počinje raditi kao novinar te je 1952. godine jedan od osnivačka redakcije legendarnog Vjesnika u srijedu. Bio je i urednik Vjesnika i Radio Zagreba, a jedno vrijeme i zaposlen u Jadran filmu. Za života je režirao pet dokumentarnih filmova. Intenzivno se bavio scenarističkim radom te su tako iza njega ostali napisani scenariji za filmove „Signali nad gradom“ i „Akcija stadion“. Utemeljio je naklade Liber i Novi liber u kojoj je uredio više od 150 knjiga, a kao nakladnik, sam je procjenjivao, radio je na još oko 400 naslova. Neki od njegovih najvažnijih projekata sigurno su Povijest hrvatske književnosti, Rječnik hrvatskog jezika, Rječnik stranih riječi Vladimira Anića, a mnogi će ga pamtiti i kao suautora Hrvatskog enciklopedijskog rječnika. Zajedno s bratom i nekolicinom suradnika iz "Cankarjeve založbe" gdje je u to vrijeme bio zaposlen zajedno s Vladom Gotovcem i Božom Kovačevićem, 1989. godine osniva HSLS, prvu hrvatsku političku stranku, te je imenovan i njenim predsjednikom. Tu je dužnost obnašao sve do veljače 1990. godine kada ga zamjenjuje Dražen Budiša. Predsjedavao je i Židovskom općinom Zagreb i Kulturnim društvom Miroslav Šalom Freiberger, a kasnije i židovskom vjerskom zajednicom "Beth Israel". Pokretač je časopisa za kulturu demokracije "Erazmus" u kojemu je bio i glavni urednik. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća otvoreno se protivio autoritarnoj politici prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, upozoravajući na porast govora mržnje i posljedice procesa privatizacije. Upravo u njegovom Erazmusu objavljen je 1993. godine zahtjev nekolicine intelektualaca za Tuđmanovom ostavkom. Među ostalim, Goldstein je obnašao i dužnost Savjeta "Spomen područja Jasenovac". Upravo je tema Drugog svjetskog rata dobar dio njegovog života bila u njegovom fokusu. Prije ravno deset godina objavio je knjigu "1941. - Godina koja se vraća" za koju je nagrađen Kiklopom za publicističko djelo godine, a četiri godine kasnije zajedno sa sinom Ivom Goldsteinom, poznatim povjesničarom, i knjigu "Jasenovac i Bleiburg nisu isto". "Zaslijepljeni nacionalizam najveća je štetočina vlastitoj državi i narodu", napisao je u svojoj knjizi Goldstein, a kasnije je objasnio kako je recidiv totalitarizma pozdrav "Za dom spremni". Inače 2015. godine Goldstein se usprotivio inicijativi da se pozdrav "Za dom spremni" uvede kao službeni pozdrav u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a tada je isticao da ne bi mogao živjeti u Hrvatskoj ukoliko bi se taj pozdrav uveo u vojsci, školama ili drugim državnim institucijama.
Kazimierz Łyszczyński (04.03.1634. – 30.03.1689.), poljski plemić, zemljoposjednik, filozof i vojnik, koji je optužen, osuđen i pogubljen zbog ateizma. Rođen je u mjestu Łyszczyce, u današnjem okrugu Brest u Bjelorusiji. Osam godina je studirao filozofiju kao jezuitski svećenik, da bi zatim napustio red i radio kao sudac na imovinskim predmetima toga reda. Također je bio zastupnik u Sejmu (parlamentu) tadašnjeg Poljsko-litavskog saveza. Nakon što je pročitao knjigu Theologia Naturalis, u kojoj Henry Aldsted pokušava dokazati postojanje boga, smatrao je da su izneseni argumenti toliko zbunjujući kontradiktorni, na marginama knjige je napisao "ergo non-est Deus" ("stoga bog ne postoji"). Navedeno je otkrio jedan od njegovih dužnika, Jan Kazimierz Brzoska, koji je u tome vidio veliku priliku da se oslobodi obveze vraćanja značajne svote koju mu je Łyszczyński posudio, optužio ga je za ateizam i proslijedio knjigu poznanskom biskupu Witwickom. Brzoska je također ukrao i sudu dostavio rukopis De non-existentia Dei, koji je predstavljao prvo poljsko filozofsko djelo u kojemu se stvarnost pokušava objasniti s ateističke perspektive, a na kojemu je Łyszczyński radio od 1674. godine. Witwicki se udružio sa kijevskim biskupom Załuskim u zastupanju optužbe. Kralj Jan III Sobieski je pokušao pomoći Łyszczyńskom naredbom da mu se sudi u Vilniusu, ali ga nije mogao zaštititi od bijesa svećenstva. Prekršena je njegova plemićka privilegija prema kojoj nije smjeo biti utamničen prije presude. Godine 1689. je i službeno optužen za nijekanje postojanja Boga i bogohuljenja protiv Djevice Marije i drugih svetaca. Osuđen je na smrt zbog ateizma. Presuda je izvršena na središnjeg trgu u Varšavi, nakon što mu je užarenim željezom iščupan jezik, ruke spaljene plamenom u koji su bačeni njegovi tekstovi, nakon čega je obezglavljen, a tijelo mu je spaljeno. Nažalost, u današnjoj Poljskoj, a i širom Europe, njegova je sudbina uglavnom zaboravljena.
Bivša šefica Klinike za pedijatriju u KBC-Zagreb i docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. med. Gorjana Gjurić rođena je 26.12.1946. godine u Zagrebu. Preminula je dana 18.03.2018. godine. Bila je aktivna u zalaganju za ljudska prava, posebno prava pacijenata i prava žena. Gotovo čitav radni vijek provela jeu Klinici za pedijatriju KBC-Zagreb (Rebro) i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radeći, u raznim periodima, kao odjelna liječnica, kao predstojnica Klinike za pedijatriju i kao voditeljica Zavoda za neonatologiju. Kao asistentica, kasnije docentica na Medicinskom fakultetu, obavljala je do- i postdiplomsku nastavu iz područja pedijatrije i vodila tečajeve za kontinuiranu edukaciju pedijatara. Vodilo je ili sudjelovala u nekoliko znanstvenih projekata iz područja pedijatrije, publicirala je preko 120 znanstvenih i stručnih radova. Stručno usavršavanje je stekla u renomiranim pedijatrijskim ustanovama u Heidelbergu, Meinzu i Los Angelesu. Godine 2016. sudjelovala je na prvoj Humanističkoj konferenciji u Hrvatskoj u panelu “U ime žena” raspravljajući o pravu na tjelesni integritet ženskog ljudskog bića, o njenim seksualnim i reproduktivnim pravima. Svojim javnim djelovanjem uporno se borila protiv brojnih neistina i predrasuda, mizogonijskih religioznih učenja i seksističke političke prakse koja ženama pokušava oduzeti pravo na autonomiju, dostojanstvo, privatnost, pravo na informirani izbor, nediskriminaciju, slobodno odlučivanje o rađanju djece, pravo na život, zdravlje i uživanje u napretku medicine. Bila je članica udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora.
Armin Navabi (rođen 25.12.1983. godine), iransko-kanadski bivši muslimana, ateistički i sekularni aktivist, pisac i autor. Godine 2011. je osnovao slobodno misliteljsku online zajednicu Atheist Republic, koja danas ima stotine ogranaka i "konzulata" širom svijeta, te omogućuje nevjernicima slobodnu komunikaciju u društvima u kojima su ireligioznost, apostaza i bogohuljenje često kriminalizirani i suzbijani. Njegova prva knjiga, objavljena 2014. godine je naslovljena "Why There Is No God" (Zašto nema boga), a od 2017. godine radi podcast Secular Jihadists for a Muslim Enlightenment.
