[Izjava za javnost] U vrijeme ruske agresije na Ukrajinu intenzivira se i u našoj zemlji (a jednako tako i u okruženju) atmosfera netoleracije, širenje nepovjerenja i mržnje po svim mogućim osnovama, uključujući osobito nepovjerenje i mržnju motiviranu etničkim i vjerskim razlikama. Očito da se takve radnje poduzimaju s ciljem proširenja nemira i eskalacije sukoba čijem sprečavanju želimo doprinijeti. Ako je za širenje međuetničkog nepovjerenja odgovorna atmosfera dominantnog etnocentrizma (koji se često opravdava time što ga se izjednačava s domoljubljem/rodoljubljem), onda bi se odgovornost za širenje nepovjerenja i mržnje prema drugačije vjerujućim osobama i skupinama ili prema nevjerujućim ljudima mogla pripisati institucionaliziranoj religiji, u prvom redu dominantnim crkvama.
Međutim, takva bi se ocjena mogla iskazati kao površna ili nedovoljno argumentirana, posebno ukoliko bi se institucionalizirana religija izjednačila s religijom kao takvom ili čak s bilo kojom vrstom religijskog vjerovanja. Pripisivanje spomenute odgovornosti za nepovjerenje i mržnju religiji zasnovano na nerazlikovanju institucije od religije i religije od vjere opravdavalo bi, s druge strane, izjednačavanje svake kritike instrumentalizacije religije i vjere sa zahtjevom za suzbijanjem i marginalizacijom (ili čak i kriminalizacijom) religije, kako je to svojedobno prakticirao bojovni ateizam staljinističkog kova (u najradikalnijem obliku u enverističkoj Albaniji).
Ovdje je nužno razjasniti neke stvari: kada se kritički osvrćemo na odgovornost vjerskih zajednica za aktualno širenje duha nesnošljivosti i mržnje, onda to nipošto ne znači da krivnju za to širenje pripisujemo religiji kao takvoj niti dominaciji vjerskih osjećaja u društvu. Mjera odgovornosti neke vjerske zajednice za takve nepoželjne pojave ovisi o ponašanju njezinih predstavnika i njihovom promicanju duha nesnošljivosti (srazmjernom odsutnosti promicanja duha ljubavi i tolerancije). Nadalje, ovisi i o stupnju izjednačavanja religijske pripadnosti s nacionalnim opredjeljenjem (primjerice, iz izjednačavanja hrvatstva s katolicizmom slijedi nepovjerenje – ako ne i nesnošljivost – prema svima onima koji ne slijede taj model, a žive s nama ili pored nas; odatle pa do mržnje i zala koje iz nje proizlaze – samo je jedan korak).
Govoreći, konkretno, o aktualnim ratnim sukobima i situaciji u Hrvatskoj i njezinom okruženju, za rast nepovjerenja i mržnje zasnovane na razlikama u vjerovanju/nevjerovanju odgovorni su oni predstavnici vjerskih zajednica koji zlorabe religiju za svrhe izazivanja nepovjerenja i mržnje ili propuštaju osuditi takve zloporabe. Takvih je trenutno najviše u redovima Ruske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve. Osuđujemo i djelovanje političara i obavještajnih i paraobavještajnih službi koji instrumentaliziraju religijske i druge identitetske osjećaje ljudi radi širenja straha i nepovjerenja.
Odgovorni su i svi oni koji (iz pragmatičnih ili nekih drugih razloga) izjednačuju nacionalnu i vjersku pripadnost ili propuštaju da jasno ukažu na razliku između te dvije dimenzije ljudskog identiteta te identitetske osjećaje zloupotrebljavaju za širenje osjećaja nepovjerenja i mržnje. Tko ne vodi računa o nužnim razgraničenjima i promiče (ili propustom trpi) zloporabu vjerskih osjećaja dajući prvenstvo ovozemaljskim interesima i populističkoj popularnosti među stadom nad zakonom ljubavi i praštanja – suodgovoran je za ozračje nesnošljivosti i za širenje mržnje, protiv čega bismo se svi zajedno, i mi ireligiozni i oni drugih svjetonazora, morali zajednički boriti.
U Zagrebu, 23. siječnja 2023.
Upravni odbor Protagore
