Biskupi i pravda

Jučer je Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, što na latinskom znači “pravda i mir”, našla za shodno očitovati se – ni manje, ni više, nego – o jednoj odluci Ustavnog suda. Naravno, o onoj koja se bavi ustavnošću Zakona o udomiteljstvu. Ne sjećam se da se spomenuta Komisija, koja se već u nazivu diči pravdom, ikad izjasnila npr. o umirovljenicima koji nakon pošteno odrađenog čitavog radnog vijeka moraju kopati po kontejnerima za smeće kako bi preživjeli. Ne pamtim ni njihovu pravednu reakciju na čitav niz krajnje nepravednih sudskih odluka koje su raznim kriminalcima omogućile da slobodno šetaju. Jesu li možda pravedno primjetili da ugostitelji dobijaju kazne u desecima tisuća zbog samo par kuna viška u blagajni? Sjeća li se zapravo itko da su ikada reagirali na neku očiglednu nepravdu?

Ne, ne i ne. Našu pravednu Komisiju najviše muče pederi. Po njima, bolje je da se za neko dijete ne brine nitko nego da to čine pederi. Pogotovo oni koji ne samo da naginju “protuprirodnom bludu”, nego to čak i ne skrivaju. Zna naša pravedna Komisija koliko pedera stoluje na Kaptolu i koliko ih se smuca hodnicima raznih sjemeništa, ali – oni se skrivaju pa je sve u redu. Crkvi je u vječnoj prodaji magle jasno da je puno važnije kako stvari izgledaju nego kako stvarno stoje. Homoseksualnost i nije problem dok se pažljivo sakriva (otuda poznata fraza „nek’ to rade u svoja četiri zida“) i dok se njome plaši stado. Zna, uostalom, pravedna Komisija kako sakriti i puno ozbiljnije stvari od vlastite nedosljednosti, zna kako skloniti nekog od svojih i kad se jadan ne može sam sakriti, recimo premještajem u drugu župu gdje može nastaviti po starom. Ne smeta što se može raditi o prikrivanju ozbiljnih kaznenih djela, a ne preferencija koje su samo njima i samo deklarativno neprihvatljive, isključivo radi religijske dogme. No pederi koji bi udomljavali se ne sakrivaju. Nedopustivo!

Primjećuje pravedna Komisija da djecu može udomiti neka obitelj, a može i samac, te u tome ne vide nikakav problem. No ako samac nađe istospolnog partnera, odjednom je prestao biti podoban za udomitelja. Može li netko iz pravedne Komisije malo pojasniti što se točno dogodilo s do jučer odgovarajućim udomiteljem, a što ga je odjednom učinilo neprihvatljivim? Drobi dalje pravedna Komisija kako su, zamislite samo, svakom djetetu potrebni otac i majka, propuštajući zapaziti sitan detalj da djecu koja imaju barem jednog roditelja koji se za njih u stanju brinuti – država ne nastoji udomiti jer dom već imaju. Posebno u oči bode činjenica da pravedni biskupi, osobe koje su se odrekle zasnivanja vlastitih obitelji radi službe imaginarnom vrhovnom biću, baš i ne razumiju kako obitelj funkcionira pa ne vide neku razliku između roditelja i udomitelja.

Pravedna Komisija između ostalog konstatira da ravnopravnost spolova i iz nje proizlazeća zabrana diskriminacije temeljem spolne orijentacije bla, bla… Čekajte malo! Kakve veze diskriminacija temeljem spolne orijentacije ima s ravnopravnošću spolova? Ah, da, zaboravio sam da pravedne biskupe ne muče samo pederi nego i žene koje drsko odbijaju biti drugotne sluškinje i bespogovorni inkubatori. Nije to bila tema njihovog priopćenja, ali jednostavno nisu mogli odoliti da nas podsjete kako se spolovi i ravnopravnost nikad ne bi trebali naći u istoj rečenici. Ne samo da je Biblija po tom pitanju potpuno jasna, nego je to jedna od rijetkih tema koja u tzv. Božjoj riječi ne obiluje proturječnostima.

Nabraja onda pravedna Komisija sve moguće krivce koji su pridonijeli zeitgeistu u kome se neki pederi uopće mogu drznuti ponuditi dom potrebitom djetetu, od Ustavnog suda koji ponekad bezobrazno radi svoj posao bez da prvo za mišljenje i dopuštenje pita Crkvu, preko utjecaja europskih strujanja i pravnih tendencija neoliberalnih svjetonazora, do europske stvarnosti koja je odraz utjecaja nadinstitucionalnih sudova i tijela te različitih strategija koje mijenjaju nacionalne poglede na društvenu zbilju te vlastitu tradiciju, kulturu i suverenost država u nacionalnim pravnim okvirima. Bezobrazna li je ta Europa koja odbija ostati u srednjem vijeku, pa su jadni biskupi spali na to da običnom izjavom moraju raznim državnim institucijama objašnjavati što im je činiti, umjesto da pošalju svetu Inkviziciju da brzo i učinkovito postavi stvari na svoje mjesto. U koliko su samo slojeva floskula, poput govna u celofanu, pokušali nesretni biskupi umotati svoju homofobiju i mizoginiju, a i dalje smrdi.

Živimo u zemlji u kojoj samozvani vršitelji dužnosti moralnih vertikala otvoreno pozivaju na diskriminaciju, unatoč osudi javnosti i mišljenju prvo Upravnog, a potom i Ustavnog suda, pod licemjernim paravanom brige za djecu. Kako onda očekivati da će nekakav mediokritet iz malog gradića u Dalmatinskoj Zagori, koji se voli slikati pored svastike i misli da time brani svoj nacionalni identitet i kulturu, ikada preispitati svoje stavove?

(Usput, drugim se dijelom naziva Komisije, koji se poziva na mir, uopće nema smisla baviti dok biskupi u svojim redovima imaju notorne huškače poput npr. Vlade Košića.)

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Udruge.

Posted in Hrvoje V. Lozić, Kolumne and tagged , , , , , , .