Sekularni kalendar i naljepnica “Razum kući ovoj” 2020

I ove vam godine donosimo Sekularni kalendar i naljepnicu "Razum kući ovoj"

Neka vam vrata, zidovi itd. budu ukrašeni osobama koje su zaista postojale i ovaj svijet učinile boljim mjestom!

Sekularni kalendar 2020

Razum kući ovoj 2020

Slavko Goldstein (Sarajevo, 22.08.1928. – 13.09.2017.), bio je hrvatski političar, pisac i povjesničar židovskoga podrijetla. Goldstein je rođen je 22. kolovoza 1928. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac Ivo preuzeo uglednu obiteljsku knjižaru. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske ustaše su uhitile njegovog oca, a 13-godišnji Slavko je pobjegao u selo Banski Kovačevac gdje ga je primila i prikrila jedna obitelj. Istog ljeta njegov je otac skončao život u koncentracijskom logoru Jadovno, a u ratu je Slavko Goldstein izgubio i veći dio šire obitelji koja je do rata živjela u Tuzli. Stradali su mahom kao žrtve koncentracijskih logora Jasenovac i Auschwitz. Svoga sina, Slavko Goldstein u uspomenu na oca nazvat će Ivo. Kao golobradi dječak već u proljeće 1942. godine završio je u partizanima, gdje je bio aktivan u terenskim i borbenim jedinicama. Iz rata je izašao sa nepunih 17 godina i s činom poručnika. Njegova majka Lea rat je provela u sanitetskoj službi, a brat Danko kao kurir pri Agitpropu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Tek nakon rata posvećuje se školi te maturira 1947. godine u Karlovcu, nakon čega se seli u Zagreb, a potom je nakon uspostave države Izrael otprilike dvije godine s bratom živio u jednom izraelskom kibucu. Po povratku u Jugoslaviju upisuje studij književnosti i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nakon čega počinje raditi kao novinar te je 1952. godine jedan od osnivačka redakcije legendarnog Vjesnika u srijedu. Bio je i urednik Vjesnika i Radio Zagreba, a jedno vrijeme i zaposlen u Jadran filmu. Za života je režirao pet dokumentarnih filmova. Intenzivno se bavio scenarističkim radom te su tako iza njega ostali napisani scenariji za filmove „Signali nad gradom“ i „Akcija stadion“. Utemeljio je naklade Liber i Novi liber u kojoj je uredio više od 150 knjiga, a kao nakladnik, sam je procjenjivao, radio je na još oko 400 naslova. Neki od njegovih najvažnijih projekata sigurno su Povijest hrvatske književnosti, Rječnik hrvatskog jezika, Rječnik stranih riječi Vladimira Anića, a mnogi će ga pamtiti i kao suautora Hrvatskog enciklopedijskog rječnika. Zajedno s bratom i nekolicinom suradnika iz "Cankarjeve založbe" gdje je u to vrijeme bio zaposlen zajedno s Vladom Gotovcem i Božom Kovačevićem, 1989. godine osniva HSLS, prvu hrvatsku političku stranku, te je imenovan i njenim predsjednikom. Tu je dužnost obnašao sve do veljače 1990. godine kada ga zamjenjuje Dražen Budiša. Predsjedavao je i Židovskom općinom Zagreb i Kulturnim društvom Miroslav Šalom Freiberger, a kasnije i židovskom vjerskom zajednicom "Beth Israel". Pokretač je časopisa za kulturu demokracije "Erazmus" u kojemu je bio i glavni urednik. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća otvoreno se protivio autoritarnoj politici prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, upozoravajući na porast govora mržnje i posljedice procesa privatizacije. Upravo u njegovom Erazmusu objavljen je 1993. godine zahtjev nekolicine intelektualaca za Tuđmanovom ostavkom. Među ostalim, Goldstein je obnašao i dužnost Savjeta "Spomen područja Jasenovac". Upravo je tema Drugog svjetskog rata dobar dio njegovog života bila u njegovom fokusu. Prije ravno deset godina objavio je knjigu "1941. - Godina koja se vraća" za koju je nagrađen Kiklopom za publicističko djelo godine, a četiri godine kasnije zajedno sa sinom Ivom Goldsteinom, poznatim povjesničarom, i knjigu "Jasenovac i Bleiburg nisu isto". "Zaslijepljeni nacionalizam najveća je štetočina vlastitoj državi i narodu", napisao je u svojoj knjizi Goldstein, a kasnije je objasnio kako je recidiv totalitarizma pozdrav "Za dom spremni". Inače 2015. godine Goldstein se usprotivio inicijativi da se pozdrav "Za dom spremni" uvede kao službeni pozdrav u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a tada je isticao da ne bi mogao živjeti u Hrvatskoj ukoliko bi se taj pozdrav uveo u vojsci, školama ili drugim državnim institucijama.

Kazimierz Łyszczyński (04.03.1634. – 30.03.1689.), poljski plemić, zemljoposjednik, filozof i vojnik, koji je optužen, osuđen i pogubljen zbog ateizma. Rođen je u mjestu Łyszczyce, u današnjem okrugu Brest u Bjelorusiji. Osam godina je studirao filozofiju kao jezuitski svećenik, da bi zatim napustio red i radio kao sudac na imovinskim predmetima toga reda. Također je bio zastupnik u Sejmu (parlamentu) tadašnjeg Poljsko-litavskog saveza. Nakon što je pročitao knjigu Theologia Naturalis, u kojoj Henry Aldsted pokušava dokazati postojanje boga, smatrao je da su izneseni argumenti toliko zbunjujući kontradiktorni, na marginama knjige je napisao "ergo non-est Deus" ("stoga bog ne postoji"). Navedeno je otkrio jedan od njegovih dužnika, Jan Kazimierz Brzoska, koji je u tome vidio veliku priliku da se oslobodi obveze vraćanja značajne svote koju mu je Łyszczyński posudio, optužio ga je za ateizam i proslijedio knjigu poznanskom biskupu Witwickom. Brzoska je također ukrao i sudu dostavio rukopis De non-existentia Dei, koji je predstavljao prvo poljsko filozofsko djelo u kojemu se stvarnost pokušava objasniti s ateističke perspektive, a na kojemu je Łyszczyński radio od 1674. godine. Witwicki se udružio sa kijevskim biskupom Załuskim u zastupanju optužbe. Kralj Jan III Sobieski je pokušao pomoći Łyszczyńskom naredbom da mu se sudi u Vilniusu, ali ga nije mogao zaštititi od bijesa svećenstva. Prekršena je njegova plemićka privilegija prema kojoj nije smjeo biti utamničen prije presude. Godine 1689. je i službeno optužen za nijekanje postojanja Boga i bogohuljenja protiv Djevice Marije i drugih svetaca. Osuđen je na smrt zbog ateizma. Presuda je izvršena na središnjeg trgu u Varšavi, nakon što mu je užarenim željezom iščupan jezik, ruke spaljene plamenom u koji su bačeni njegovi tekstovi, nakon čega je obezglavljen, a tijelo mu je spaljeno. Nažalost, u današnjoj Poljskoj, a i širom Europe, njegova je sudbina uglavnom zaboravljena.

Bivša šefica Klinike za pedijatriju u KBC-Zagreb i docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. med. Gorjana Gjurić rođena je 26.12.1946. godine u Zagrebu. Preminula je dana 18.03.2018. godine. Bila je aktivna u zalaganju za ljudska prava, posebno prava pacijenata i prava žena. Gotovo čitav radni vijek provela jeu Klinici za pedijatriju KBC-Zagreb (Rebro) i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radeći, u raznim periodima, kao odjelna liječnica, kao predstojnica Klinike za pedijatriju i kao voditeljica Zavoda za neonatologiju. Kao asistentica, kasnije docentica na Medicinskom fakultetu, obavljala je do- i postdiplomsku nastavu iz područja pedijatrije i vodila tečajeve za kontinuiranu edukaciju pedijatara. Vodilo je ili sudjelovala u nekoliko znanstvenih projekata iz područja pedijatrije, publicirala je preko 120 znanstvenih i stručnih radova. Stručno usavršavanje je stekla u renomiranim pedijatrijskim ustanovama u Heidelbergu, Meinzu i Los Angelesu. Godine 2016. sudjelovala je na prvoj Humanističkoj konferenciji u Hrvatskoj u panelu “U ime žena” raspravljajući o pravu na tjelesni integritet ženskog ljudskog bića, o njenim seksualnim i reproduktivnim pravima. Svojim javnim djelovanjem uporno se borila protiv brojnih neistina i predrasuda, mizogonijskih religioznih učenja i seksističke političke prakse koja ženama pokušava oduzeti pravo na autonomiju, dostojanstvo, privatnost, pravo na informirani izbor, nediskriminaciju, slobodno odlučivanje o rađanju djece, pravo na život, zdravlje i uživanje u napretku medicine. Bila je članica udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora.

Armin Navabi (rođen 25.12.1983. godine), iransko-kanadski bivši muslimana, ateistički i sekularni aktivist, pisac i autor. Godine 2011. je osnovao slobodno misliteljsku online zajednicu Atheist Republic, koja danas ima stotine ogranaka i "konzulata" širom svijeta, te omogućuje nevjernicima slobodnu komunikaciju u društvima u kojima su ireligioznost, apostaza i bogohuljenje često kriminalizirani i suzbijani. Njegova prva knjiga, objavljena 2014. godine je naslovljena "Why There Is No God" (Zašto nema boga), a od 2017. godine radi podcast Secular Jihadists for a Muslim Enlightenment.

 

Osnovana Zaklada Josip Sruk sekularist i utemeljenje Priznanja „Protagora“

U zagrebu je 9. 12. 2019. Održana konferencija za medije koju su organizirali udruga Protagora i Zaklada Josip Sruk sekularist

Cilj konferencije je bio obavijestiti javnost o osnivanju Zaklade Josip Sruk sekularist.

Zaklada Josip Sruk sekularist nazvana je po svome idejnom osnivaču te donatoru g. Josipu Sruku, pravniku i autoru knjige „Zašto nisam vjernik“ - koja je također prezentirana na konferenciji.

Suosnivači Zaklade Josip Sruk seskularist su udruge: Protagora, Centar za građansku hrabrost te LiberOs čije su predstavnice na konferenciji Vesna Mihoković Puhovski – predsjednica udruge Protagora te članica upravnog odbora Zaklade Josip Sruk sekularist, Marijan Bijelić članica Upravnog odbora Centra za građansku hrabrost, ćiji predstavnik u upravnom odboru Zaklade, Nada Topić Peratović nije mogla biti prisutna, i Mirna Zlatić, predsjednica LiberOsa. Nazočio je i Luka Baričić, član upravnih odbora udruga Protagora i Zaklade Josip Sruk sekularist te tajnik LiberOS-a.

Konferenciji su prisustvovali i g. Josip Sruk te upravitelj Zaklade Josip Sruk sekularist g. Zdravko Jamborvić.

Ciljevi zaklade (iz Statuta): „Zaklada je osnovana sa svrhom davanja priznanja fizičkim i pravnim osobama za cjeloživotni doprinos i iznimna postignuća u promoviranju sekularnosti, za rad od značaja za unapređenje sekularnosti u Republici Hrvatskoj, kroz trajno unapređenje znanosti, prosvjete i kulture, uklanjanja neznanja, netolerancije, predrasuda, zabluda i praznovjerja kao i dogmatske isključivosti, te podupiranja rada udruga i inicijativa usmjerenih na zaštitu prava ireligioznih osoba, radi očuvanja uspomene na lik i djelo prof. Josipa Sruka, hrvatskog prvnika, humaniste i sekularista.“

Na ovoj konferenciji je udruga Protagora objavila i utemeljenje Priznanja „Protagora“ kao znak očuvanja uspomene na dugogodišnjeg predsjednika prof. dr. sc. Milana Polića (1946-2015.) koji je ostavio neizbrisiv trag svojim teorijskim osmišljavanjem i praktičko-aktivističkim zalaganjem za vrijednosti sekularnog društva, te dosljednim suprotstavljanjem svim oblicima retradicionalizacije i reklerikalizacije društva i države, kao i svim – danas, nažalost, sve učestalijim – pojavama netrpeljivosti u odnosu na druge i drugačije i praksi njihova diskriminiranja, posebno diskriminiranja ireligioznih osoba. Priznanje „Protagora“ ove godine se dodjeljuje prvi put i to uz Međunarodni dan ljudskih prava, a ubuduće će se dodjeljivati na Dan sekularizma 20. 9. Priznanje „Protagora“ dodjeljuje Upravni odbor udruge temeljem pisanih prijedloga.

Prvi dobitnik priznanja „Protagora“ je jedan od utemeljitelja udruge Protagora psiholog Dževdet Hadžiselimović iz Pule. Obrazloženje: „Dževdet Hadžiselimović ustrajno je podržavao od samog početka, a u tome je I nadalje aktivan, sva nastojanja naše udruge usmjerena na afirmaciju slobode i ravnopravnost svih ljudi, neovisno o njihovoj pripadnosti ili nepripadnosti bilo kojoj religiji ili drugačijem svjetonazoru. Bio je i stalna podrška prvom predsjedniku Protagore prof. dr. sc. Milanu Poliću. Njegovo principijelno i odvažno zalaganje za vrijednosti sekularnog društva, u prvom redu u lokalnoj sredini, ali i na nacionalnom planu, može poslužiti kao uzor svim građankama i građanima Hrvatske koji se ne žele pomiriti s urušavanjem laičkog karaktera države i sekularne prirode našeg društva, niti žele prihvatiti normalizaciju diskriminacije ireligioznih osoba, posebno djece i mladih. Također treba naglasiti kako je dobitnik našeg priznanja ustrajno djelovao na podizanju svijesti o nužnosti zaštite prirode, te imao značajnu ulogu u organiziranju ekoloških akcija na lokalnoj i regionalnoj razini."Autor je knjiga "Promišljanje psihologije" i "Klima se mijenja, a mi",

Nadamo se da će Dževdet i dalje, koliko mu zdravlje dopusti, davati zapažen doprinos oživotvorenju vizija i vrijednosti za koju se zajednički zalažemo.”

Dodatno: Na konferenciju su promovirani i ovogodišnji Sekularni kalendari, naljepnice “Razum kući ovoj” te majice koje nose prouku o odvajanju Crkve i države a kreira ih neformalna udruga “Pokret za sekularnu Hrvatsku”.

Poziv na konferenciju za medije Udruge Protagora, Centar za građansku hrabrost i LiberOS povodom osnivanja Zaklade Josip Sruk sekularist

Udruge Protagora, Centar za građansku hrabrost i Liberos te Zaklada Josip Sruk sekularist pozivaju vas na konferenciju za medije u ponedjeljak 9. prosinca 2019. s početkom u 11.30 sati u prostoru MAMA, Preradovićeva 18, Zagreb.

Kao udruge i zaklada koje se zalažu za zaštitu ljudskih prava, u našem slučaju prava ireligioznih građana, sazivamo ovu konferenciju za medije uoči 10. 12. – Međunarodnog dana ljudskih prava. Na konferenciji ćemo predstaviti novoosnovanu ZAKLADU JOSIP SRUK – SEKULARIST, a udruga Protagora će objaviti ustanovljenje Priznanja “Protagora” te ime njegovog prvog dobitnika.

Konferenciji će prisustvovati;

– idejni pokretač te donator Zaklade, gospodin Josip Sruk –

– predstavnice udruga – suosnivača:

Vesna M. Puhovski – predsjednica Protagore,

Marijana Bijelić – predstavnica Centra za građansku hrabrost

Mirna Zlatić – predsjednica LiberOS-a

O procesu osnivanja Zaklade govoriti će Alan Sorić, član Upravnog odbora udruge Protagore.

Na konferenciji će biti dostupno i nekoliko knjiga g. Josipa Sruka “Zašto nisam vjernik”.

Nadamo se da ćete se odazvati našem pozivu i doći porazgovarati o svim temama konferencije!

Poziv na konferenciju za medije

Dopis MZOS-u povodom nadolazećeg obilježavanja ‘Dana kruha’

Udruga Protagora uputila je otvoreno pismo ministrici povodom nadolezećeg obilježavanja ‘Dana kruha’

 

Pismo prenosimo u cijelosti

 

Poštovana!

 

Kao što Vam je poznato, tokom listopada će se, kao i svake godine do sada, u hrvatskim školama održavati svečanosti „Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje“.

Uzimajući u obzir da se proteklih godina svečanost neizostavno održavala uz sudjelovanje katoličkih svećenika, uz obaveznu nazočnost svih učenika i učitelja bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, što je bio povod brojnim pritužbama roditelja, ovim Vas putem pozivamo da poduzmete potrebne mjere kako bi se vjerski dio svečanosti održavao isključivo u sklopu nastave katoličkog vjeronauka.

Podsjećamo da je prošle godine Vaše Ministarstvo provelo inspekcijski nadzor najmanje u jednoj osnovnoj školi, te je donijelo rješenje na temelju čl. 4. st. 1. t. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao i čl. 41. alineja 1. Ustava Republike Hrvatske. Pored navedenih propisa, dosadašnja praksa u hrvatskim školama protivna je i čl. 2., a posebno čl. 14. Konvencije UN-a o pravima djeteta.

Također Vam skrećemo pažnju na činjenicu kako je Ured pravobraniteljice za djecu utvrdio kako gore opisana praksa u javnim školama Republike Hrvatske ukazuje na nespremnost i neučinkovitost odgojno-obrazovnog sustava da osigura poštivanje propisa, učenje djece poštovanju različitosti i toleranciji, uvažavanju prava i potreba drugih manjinskih zajednica, te osposobljavanje djece za život u pluralističkom društvu i interkulturalizam. 

Posebno Vam skrećemo pažnju na preporuke Ureda pravobraniteljice za djecu za 2018. godinu u kojima se navodi kako je pravobraniteljica zbog prijava o uključivanju djece u odgojno-obrazovnim ustanovama u vjerske sadržaje izvan odobrenoga programa vjeronauka, odnosno vjerskog odgoja, preporučila Vašem Ministarstvu da poduzme mjere kako se vjerske aktivnosti u školama i vrtićima ne bi prakticirale izvan tih programa.

Konačno, već i temeljem Ugovor između Svete stolice i Republike Hrvatske o suradnji u području odgoja i obrazovanja, ugovoreno je da odabir vjeronauka pri upisu u školu mora biti organiziran na način da takva odluka ne bude povodom bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskoga djelovanja, što se posljedično ima primijeniti i na druge oblike vjerskog odgoja u državnim školama, a održavanje vjerskih obreda (i to isključivo jedne konfesije) u sklopu svečanosti koja je obvezna za sve učenike svakako predstavlja oblik vjerskog (prinudnog) odgoja.

Stoga Vas molimo da nas obavijestite o mjerama koje ste poduzeli temeljem navedenih preporuka Ureda pravobraniteljice za djecu, a ukoliko takve mjere do sada nisu poduzete iz bilo kojeg razloga, pozivamo Vas da ih bez odlaganja poduzmete na način da osigurate da održavanje svečanosti „Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje“ ne bude i ove godine povodom za diskriminaciju djece koja ne pohađaju nastavu katoličkog vjeronauka i njihovu indoktrinaciju u katoličku vjeru. 

Sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ljubazno Vas molimo Vaše očitovanje u pogledu gore navedenoga, kao i obavijest o poduzetim radnjama.

Unaprijed zahvaljujemo, te ostajemo, 

S poštovanjem,

 

Za udrugu Protagora

Alan Sorić, dipl.iur.

Član upravnog odbora udruge Protagora

Pismo je upućeno:

. UNICEF Hrvatska

. Pravobraniteljica za djecu RH

. Medijima

 

Odgovor FEE-a po pitanje o udruzi “Lijepa Naša”

Udruga Protagora je u prosincu 2018-te prijavila udrugu “Lijepa Naša” njihovoj krovnoj organizaciji FEE – Foundation for Environmental Education. (Više ovdje)

Odgovor, i to pozitivan, je stigao te ga prenosimo u cijelosti.

“At the FEE Board of Directors meeting that took place on the 15 February 2019, the FEE Board discussed the complaints it has received from a number of sources  in Croatia regarding the Activity known as “Days  of Bread” that is run by the FEE National member in Croatia, “Lijepa Nasa”, as part  of the Eco-School’s programme in the country. The main complaint was that the activity centres on specific religious content and is done in collaboration with a specific religious entity. In doing so, it has excluded children of other faiths from the activity.

The FEE Board of Directors has looked into the FEE Head Office’s correspondence with Mr.  Ante Kutle, and was presented with the complaints and the media coverage on Croatian media including the interview made by journalist Danka Derifaj with Mr Kutle.

Based on these, the FEE Board of Directors would like to stress the following:

  1. FEE and its programmes should be inclusive for all regardless of gender, religious beliefs, colour or race. This means that FEE members should not mix religious activities with FEE programmes or brands. The fact that all schools might be invited to participate in a certain activity doesn’t mean that individual students might not find themselves left out of these activities or uncomfortable to participate as was the case in Croatia. FEE member organisations are independent of FEE and hence could, if so they choose, run activities that might have a religious context but not as part of the FEE programmes.  FEE dose ask in its application form if the organisation applying is open to all and FEE expects its members to make sure that this is always the case in relations to the FEE programmes. 
  1. The FEE statutes and rules of procedure do not state specifically the boundaries of inclusiveness yet they do clearly state the following:  Rules of Procedure, article 4.1: Requirements for organisations applying for associate membership of FEE: Be democratic and open to all regardless of gender, orientation, race, religion. Rules of Procedure, article 21: Member organisation’s General administration will follow other decisions made by FEE, Protect the ethos of FEE, ensure a proper level of quantity, quality and integrity of the FEE programmes nationally (in accordance with the requirements from FEE internationally). Rules of Procedure, article 22:. Programme national operators will ensure that the FEE programmes and its logos are not used in inappropriate contexts.       

The FEE Board of Directors is in agreement that connecting the FEE programmers and logos to activities with a specific religious affiliation is not in the spirit of FEE and asks that “Lijepa Nasa”, seizes to hold such activities in connection with the FEE programmes and brands from now on.

  1. FEE will make sure to amend its rules and procedures articles before the next FEE General Assembly in such a way that they are completely clear and make sure that the text has no ambiguity regarding the

requirement of the FEE members to separate in non-inclusive activity from the FEE programmes and brands.   

  1. The FEE Board of Directors will continue and monitor the situation in Croatia to make sure that such activities do not continue in the future.           

The FEE Board of Directors asks for your understanding and cooperation on this matter in the spirit of this letter and that with this letter this issue is laid to rest.”

Luka, If you, or anybody for that fact, are aware that this letter has not had the effect it should have had, we would like to know so with exact details.

As stated in the letter, FEE will present new Rules of procedures to be approved at our General Assembly in 2020 to make sure that the rules are very clear on the issue of inclusivity and connecting the FEE brands/programmes with religious activity.

Sincerely”

 

Udruga Protagora će nastaviti pratiti aktivnosti koje krše Ustav i zakone RH te beskompromisno reagirati

Prijava udruge “Lijepa Naša” FEE-u

Udruga “Protagora” je dana 7.12.2018 prijavila udrugu “Lijepa Naša” njihovoj krovnoj organizaciji FEE – Foundation for Environmental Education.

Razlog tome vidmo u sramotnom promicanj diskriminacije na religijskoj osnovi koju ta udruga sustavno provodi u hrvatskim školama.

O odgovoru ćemo obavijestiti javnost što prije.

 

Dear Sirs and Madams

As a civil society association that fights against discrimination of non religious persons and advocates preservation of secular character of the society and laic character of a country, we consider our responsibility to inform you about, by our judgement, unacceptable aspects of work of NGO “Lijepa Naša” in Republic of Croatia, which makes part of your network.
The mentioned NGO is now for years systematically religiously indoctrinating children under the mask of promotion of ecological awareness in education. That comes especially to plain site during “Bread Day” festival which “Lijepa Naša” promotes in Croatian elementary public schools with permission of Croatian education authorities.
This year again, that festival was marked with expressive elements of religious indoctrination which in many schools provoked scandals which may be characterised as discrimination towards children that don’t attend religious education and that represents violence against those children.
Catholic indoctrination in public education institutions is not being conducted only through religious education for which there are contracts between Republic of Croatia and Vatican. It is also conducted through agreements between Croatian Ministry of education and Croatian conference of bishops through which the religious education is integrated as a facultative subject in Croatian schools and it is requested that religious education must not be the cause of any form of discrimination in schools. But it is also conducted through the society “Lijepa naša”.
Keeping in mind that by that way of it’s acting, the mentioned NGO breaks also it’s own by-law, we suggest you to reevaluate if the mentioned society may continue to hold your license. The society, instead of working for public benefit, aggressively promotes catholic views through Croatian schools in republic of Croatia and in other countries where Croatian schools exist. One of examples is their manifestation/competition in ecology, in which are, between other questions also questions from religious education.
Therefore we think that it’s work in public schools is not welcome by any criteria, and we believe that by revoking their license you could stop further work of that association that results in serious discrimination and corrupts the basic idea on which ecological education is based on.

With regards, Vesna M. Puhovski, president of „Protagora“

Ne, Isus nije postojao

Dobro, priča se često i o Atlantidi, piramidama u Bosni i ostalim pseudo-kvazi-znanstveno-fantastičnim glupostima pa neka. Ali onda, znatiželje radi, uzmem udžbenike iz povijesti koje naša djeca koriste u školama, kad eto i tamo, Isus Krist! E pa, ne može to tako. Zaboli me odmah profesionalni ponos. Zar su moji kolege povjesničari toliko nesposobni ili još gore povodljivi, subjektivni? Reklo bi se, onako u narodu, muko moja priđi na drugoga.

Ma dobro, kad ga tu već svrstaju u povijest, valjda o njegovom postojanju ima i dokaza… e pa nema. Niti jedan. Ali idemo ispočetka.

Pročitah negdje kako se svi pisani dokazi do 200 godina od navodnog događaja smatraju vjerodostojnima, što je i istina, ali ne i za antički svijet. Vrijeme je to u kojem je tek mali dio čovječanstva bio pismen tako da se sve prenosilo oralno, prepričavanjem. Neke priče, poredbe i tračevi su u roku od nekoliko godina lako mogle prijeći iz navedenog u nešto ozbiljnije kao npr, evanđelja. Evanđelja, kao primarni izvor informacija nemaju povijesnu težinu i NISU povijesni izvor (kao što to nije čitava Biblija). Ipak prvi koji o njemu govori jest (sv.) Pavao, nekih 40-70 godina nakon navodne Isusove smrti, što je i previše vremena da se izgubi na vjerodostojnosti njegovih svjedočenja.

Prije nego što razni fanatici, alla Šola i slični, počnu pričati o raznim povjesničarima ‘suvremenima’ navodnom Isusu, dotaknuti ću se i njih.

Ti, tzv. van-biblijski povijesni izvori su, kao i biblijski, tek krajnje indirektni. Od važnijih tu su Tacit (56-117 cca) koji spominje kršćane, a ne direktno Isusa. Svetonije (70-130 cca) piše samo da je negdje u prvom stoljeću živio neki Isus (Hrestos-Krist). Josip Flavije (38-100 cca), Židov, piše o nekom Isusu, bratu Jakovljevu koji bi mogao biti Mesija. Pismo Mare bar Serapiona (Mara sin Serapionov) datirano između 73 godine i III. stoljeća, govori o ‘mudrom kralju’ kojeg su ubili Židovi. Lucijan iz Samostate (125-180 cca), ruga se kršćanima, te spominje kako žive po Isusovim učenjima. Naravno, ovakvih je ‘dokaza’ jako malo (tek još par zanemarivih) i ako se pogleda kad su napisani lako je shvatiti da su itekako posteriorni navodnom Isusovom vremenu. Kako su onda o njemu pisali, za njega znali? Isto kao i Muhamed koji ga u Kuranu svrstava među proroke. Čuo sam, rekli su mi tamo neki kojima je rekao netko tko je načuo od nekog… Dobro, neću dalje, znamo svi kako započinju tračevi. Svi gore navedeni su samo podaci, ne i dokazi ili činjenice. Nemaju vjerodostojnost, i svaki povijesničar bi ih trebao zanemariti (naravno, to podrazumijeva objektivnost, što često nije slučaj).

Isto vrijedi i za evanđelja. Baš ta evanđelja su dokaz o Isusovu nepostojanju, tj. o činjenici da se radi o izmišljenoj osobi. Zašto? Pa što je to Isus napravio, a da tko drugi prije njega nije? Rodio od majke djevice? Već viđeno. Dovoljno je zaviriti u egipatsku, sumersku, grčku i druge antičke religije, kao na primjer Horus i Isis. Poredbe koje ‘Isus’ koristi nisu ništa drugo nego loše kopije prethodnih mitova, Gilgameša, Telepinua i tako unedogled. Cvjetnica, koju kršćani slave u čast ‘Isusovom’ ulasku u Jeruzalem prilikom čega su mu pod noge stavljali listove palmi i maslina jest još jedna kopija egipatske (kratkotrajne) tradicije iz doba Akhenatona (XV st.p.n.e.), u kojoj štovatelji Atena, prvog ‘monoteističkog’ boga bacaju palmine i maslinove grane Akhenatonu, sinu Atenovu, pod noge prilikom ulaska u sveti grad. ‘Isus’ umire s 33 godine. I opet nije prvi. Mnoge, važnije povijesne osobe prije njega umrle su s (otrpilike, jer kao i kod Isusa moramo, vjerodostojnosti radi, biti aproksimativni) istim godinama; Sargon Akadski, Aleksandar Veliki, itd. Važne povijesne ličnosti, poznate i opjevana stotinama i tisućama godinama prije i poslije navodnog isusovog vremena. Isus je i uskrsnuo. Pa? Što je tu novo? Baal, Dumuzi, Oziris, kao bogovi. Ahil, Menalej i još nekoliko junaka uskrsnu nakon smrti ne bi li se pridružili svojim božanskim roditeljima. Ovakvih činjenica ima još i još, ali ne pišem ovdje znanstveni rad, a već navedene su i više nego dovoljne.

Sad će netko reći: pa vidiš da nečega ima, nije baš da je Isus izmišljen, možda je ipak postojao. Možda?! E to možda ostavljam vjernicima. Riječi ‘možda’ nema mjesta u povijesti. Ako tko želi vjerovati, neka mu. Povijest ostavite na miru, tu mitovima, legendama i bajkama nema mjesta. Vjerodostojnih dokaza o postojanju Isusa NEMA i dok je tako on mora ostati ono što realno jest: MIT, LEGENDA, BAJKA, PRIČA ZA MALU DJECU!

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Udruge.

Atlantida i Torinsko platno


Ma o čemu ja to? Što to oni imaju zajedničko? Da bi to objasnili, razmotrimo obje jedinice ovog naslova.

Atlantida, davno izgubljeni kontinent, potonuo usred ogromne kataklizme nestavši zauvijek. Civlizacija Atlantide ostavila je za sobom tek malo dokaza o svom postojanju, iako se radilo o mega-super-naprednoj civilizaciji nestaloj prije 10 do 12 tisuća godina. Stručnjaci koji se bave proučavanjem iste zovu se ‘atlantolozi’.

Torinsko platno, gotovo savršeno sačuvani posmrtni pokrov Isusa Krista, danas se čuva u Katedrali Sv. Ivana Krstitelja u Torinu. Jedna je od najsvetijih kršćanskih relikvija. Osobe koje se bave analizom platna i njegovim proučavanjem nazivaju se ‘sindolozi’ (lat. sindone – platno).

Ma nemoj…. Da, to bi bila istina da nije, onako jednostavno rečeno, gomila gluposti. Atlantida nije ništa više od obične metafore naprednog društva uništenog zbog vlastite korumpiranosti. Torinsko platno je obična krivotvorina. Ipak, razmotrimo ih malo bolje.

Dokaza o postojanju Atlantide nema, osim onih koje ‘atlantolozi’ smatraju takvima. Nekakve potopljene antičke ceste koje nisu ništa drugo do odbačenih balastnih i građevinskih materijala koji su smetali nekom brodu u putovanju. Linije na obalama Afrike koje su se pokazale ništa više nego kanali za vodu portugalskih kolonija. Torinsko platno je više puta do sad analizirano i većina rezultata vjerodostojno pokazuje da se radi o kasnosrednjovjekovnoj rukotvorini. I onih par rezultata koji favoriziraju ideju o Isusovu pokrovu samo su plod manipulacije religioznih znanstvenika (nazvao sam ih znanstvenicima samo pristojnosti radi, znanstvenik ne smije biti religiozan). Svi pričaju o anatomski točnim prikazima raspeća, krune od trnja, tokova krvi, itd. No nitko do sada nije pogledao fiziologiju osobe. Stavimo na stranu da Rimljani nisu nikad razapinjali već vješali na stup (zamislite samo kršćane danas sa zlatnim lančićem i stupom na njemu). Stavit ćemo na stranu i to da Isus nije nikad postojao. Ako je Isus ikad rođen u Palestini, Izraelu, na Bliskom Istoku, bio je semitskog, hebrejskog, aramejskog, kaananskog porijekla, dakle fiziološki sličan današnjim Palestincima, Kurdima i ostalim semitskim populacijama na Bliskom i Srednjem Istoku. Dakle, svatko pametan tko pogleda lik na platnu vidjet će da takve bliskoistočne fiziologije NEMA. Radi se o onoj ‘zapadnjačkoj’, europskoj. Ukratko, osoba na platnu nema ama baš nikakve veze sa eventualnim Isusom Kristom, rođenim u Betlehemu, Nazarećaninu, itd.

Dobro sad, što je to zajedničko Isusu i Atlantidi, o čemu ja to? Vrlo jednostavno. Kad bismo isušili sva mora i podigli svaki kamenčić ove planete i pokazali ‘atlantolozima’ da Atlantide nema, opet bi se našao neki fanatik koji bi nas pokušao uvjeriti kako su oni ipak bili napredna civilizacija koja je otišla u svemir ne ostavivši nikakav trag. Za Torinsko platno vrijedi isto. Nijedna znanstveno vjerodostojna analiza neće uvjeriti nekog fanatika. Odgovori će uvijek biti isti: kako nije analiziran dobar predio platna, kako je tkanina kontaminirana, kako nije bitna fiziologija jer je Isus bio bog i tako dalje, do one najslavnije ‘Treba vjerovati’. Iako se radi o znanstvenoj fantastici s jedne strane te religiji s druge i koliko god se mi blesavi i glupi znanstvenici, humanisti, trudili argumentirano predstaviti činjenice, uvijek će se naći neki religijom vođeni redikul. Preostaje nam samo slegnuti ramenima te promrmljati onu staru latinsku izreku: quod gratis asseritur, gratis negatur (bez razloga vjerovano, bez razloga negirano).

Važno je za kraj dodati kako su ona zanimanja ‘atlantolog’ i ‘sindolog’ jednaka danas popularnoj televizijskoj pojavi gdje se nekim hodajućim javnim nakupinama gluposti navode zanimanja poput ‘starleta’.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Udruge.